Dida moj

Već neko vrijeme vrti mi se u glavi projekt fotografirati svoga djeda. Devedeset će mu godina uskoro i u životu mome jako je bitna osoba. Trenutno je u Domu umirovljenika, uživa pod stare dane, šeta i druži se s vršnjacima i starim znancima. Noge i razum ga još uvijek jako dobro služe, što je, po njemu, najbitnije.

Iako se družimo skoro svake nedjelje na obiteljskom ručku, pravih prilika za fotografiranje, onakvih kakvih sam si zamislio u glavi, nisam imao.

I baš ga slučajno sretoh nekidan na pijaci, u blizini Doma, u njegovom rutinskom prijepodnevnom obilasku. Popili smo kapućino u njegovoj omiljenoj birtiji. Na moj upit je li raspoložen da ga malo fotografiram, brzo je i bez puno razmišljanja odgovorio da jest! Iako mu je Dom jako blizu, trebalo nam je oko pola sata da došetamo do njega – ne zato što djed sporo hoda, već što smo svakih par metara sreli nekoga mu poznatoga, i sa svakim je porazgovarao što ima novoga, kako obitelj, kako zdravlje i slično.

U dvorištu Doma za umirovljenike stiglo proljeće. Krošnje se lagano zelene, cvijetnjak se šareni, a starci se nanizali na klupe kao gušteri, i sunčaju. Sunce je bilo prejako pa sam predložio djedu da uđemo u Dom i da odemo do njegove sobe. Imao sam u planu već neke dobre lokacije i scene za ambijentalni portret. Čim smo ušli u Dom, dočekao nas je did’ Stipa i ponudio nas čudesnim lijekom, skrivenim u boci vina, koji liječi sve tegobe. Bak’ Anka je sve to promatrala i šutila. Did’ Stipa je iskoristio priliku i tražio me da i njega fotografiram, te da fotografiju pošaljem unuku. Nekoj baki u holu Doma pokazao sam kako se služiti mobitelom – baš je kupila novi pa se ne snalazi najbolje.

Svoga djeda sam nastavio fotografirati u njegovoj sobi, odolijevajući pozivima did’ Stipe na čašicu lijeka. Nemam puno iskustva u fotografiranju portreta/modela, ali mnogi položaji tijela i ruku došli su čak prirodno, uz moju minimalnu intervenciju. Možda sat vremena smo još proveli zajedno, u priči i fotografiranju.

Pozdravili smo se, a ja sam otišao veoma sretan i krajnje zadovoljan druženjem te prilikom fotografirati svoga djeda.

Fotografiraš li ti svoje bližnje?

Jedna misao o “Dida moj

  1. Povratni ping: Na zadnjoj stranici Posavske | Originalni Digitalni

Odgovori:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.